1kV niskonaponski-naponski kablovi ne zahtijevaju unutrašnji poluprovodnički zaštitni sloj zbog vrlo niske jačine električnog polja na površini provodnika. Međutim, kada je nadzemni kabl blizu elektrode za uzemljenje, jačina električnog polja na površini provodnika 10kV nadzemnog kabla je 2-3kV/mm, dok nadzemnog kabla od 35kV može dostići i do 5kV/mm, što zahteva upotrebu unutrašnjeg poluprovodničkog zaštitnog sloja.
Budući da provodni i izolacijski slojevi u kablu nisu čvrsto povezani, mogu se odvojiti pod temperaturnim promjenama. U kišnom vremenu, odvojeni dijelovi se pune vlagom, smanjujući njihovu dielektričnu čvrstoću. Suvi vazduh ima dielektričnu čvrstoću do 3kV/mm, dok vlažan ima samo 0,5-1kV/mm. Dakle, u normalnim radnim uslovima, koronsko pražnjenje se formira između površine provodnika i izolacionih praznina, što uzrokuje gubitke koronskog pražnjenja i lako oštećuje izolacioni medij. Stoga, u zemljama širom svijeta, nadzemni kablovi od 10 kV i više koriste unutrašnji poluprovodnički zaštitni sloj na provodniku.
Jednožilni nadzemni kablovi ne zahtijevaju vanjski poluprovodnički zaštitni sloj, ali trožilni laminirani nadzemni kablovi od 10kV i više moraju koristiti vanjski poluprovodnički zaštitni sloj. To je zato što je vanjsko električno polje trojezgrenog laminiranog nadzemnog kabla neravnomjerno, a bez vanjskog poluprovodljivog zaštitnog sloja doći će do jakog koronskog pražnjenja kada je zrak vlažan.
